BANKarka17

subota, 27.02.2010.

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

27.02.2010. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

27.02.2010. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

27.02.2010. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

27.02.2010. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

27.02.2010. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

27.02.2010. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

27.02.2010. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

27.02.2010. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

27.02.2010. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#

Šalteruše

Neki dan, bila sam na predavanju tipa "koji su moji ciljevi....". I tako, nakon što je svatko od nas odredio svoje ciljeve , odemo na kavu. Naravno, ovakva predavanja su prilika da se upoznamo sa kolegama iz drugih gradova i drugih banaka. Započnemo priču o šalterskim djelatnicima.
Kako sam i sama počela svoju karijeru bankarke na šalteru, zanimalo me kakva je situacija danas. I imala sam što čuti.
Bez obzira da li se radi o ovoj ili onoj banci, složili smo se da je cilj današnjih šalteruša i šalteraša otići čim prije u neku drugu službu.
Kolegica iz Splita kaže da se ne može drugo niti očekivati, jer su kolege (a pogotovo kolegice) svakodnevno izloženi ponižavanjima. Kod većine klijenata prevladava mišljenje da su to glupače, previše našminkane, ne poznaju svoj posao i prepotentne su. Može biti. U poslovnici banke gdje dolazim, na šalteru radi Ana. Ana je trenutno pred magisterijem. Pokušava ne biti roditeljima "na teret" i steći iskustvo u radu s ljudima, jer je nakon magisterija, to njezina budućnost. Ana voli ljude, ljubazna je, a ako nešto ne može odmah riješiti zamoli za strpljenje i pokuša pomoći.
Naslušala se svega: "J.... ja tebe i tvoj internet."
"Kako si se "probijala" do ovog posla?"
"Mala, jel bi ti meni dala?"
"Tko te tako glupu tu postavi?"
Kada dođe kući, kaže ona, povuče se u sobu i čita. Želi mir i tišinu.
Ana se boji da nakon magisterija neće ostati u banci. Naime radi na određeno, a nitko od njezinih kolega na određeno, nije dobio produljenje ugovora.
Spremna je nakon magisterija ostati na istom poslu.
Tako je Ani u Zagrebu.
Marijana je, kaže, iz jednog manjeg grada. Radi isto na šalteru, ali je njezin "status" neusporediv s Aninim.
Svi je cijene, pozdravljaju, traže savjet. Uživa na poslu i međusobnom poštovanju i uvažavanju.
I tako, kroz priču, zaključimo da je najgora situacija naravno u Zagrebu. Bezobrazluk, nepoštivanje, pljuvanje, omalovažavanje. Zašto?

27.02.2010. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Veljača 2010 (4)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

zivot,djeca,lova,prijatelji

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr